Image Hosted by ImageShack.us

Hudur - prisutnost srca, svjesnost Allaha đž.š.

29.07.2008.

Bismilla (Mahmud Šeltut)

Prenosi se od velikog broja znalaca da Bismilla nije bila poznata u svojoj cjelini kod muslimana sve do objave sure En-Neml, da su muslimani u početku govorili „Bismike, Allahumme“, zatim „Bismillah“, a kada su objavljene riječi Uzvišenog:

Reci: „Zovite: ‘Allah’, ili zovite: ‘Milostivi’“ (17/110)

govorili su: „Bismillahi’r-Rahman“, a po objavi sure En-Neml, učili su „Bismillahi’r-Rahmanni’r-Rahim“, slijedom onoga što je objavljeno u ovoj suri riječima Uzvišenoga:

od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!’ (27/30)

Bez obzira da li je ova postepenost vjerodostojna ili nije, postalo je potvrđeno i ustaljeno kod svih muslimana da je šerijatom naređeno da se tako uči. Lijepo je da se uči prilikom svakog posla koji je važan. I neki sahih hadisi govore o tome.

Učenjaci su konsenzusom prihvatili da je Bismilla dio sure En-Neml. Što se tiče kazivanja da je ona dio početka svake sure, ili samo početka Fatihe, ili, pak, da je ona samostalni ajet koji je objavlje da odvoji suru od sure, mi to nemamo namjeru sada raspravljati, o tome raspredati niti izlagati dokaze. Dovoljno nam je da ukažemo na ono čemu dajemo prevagu: da Bismilla nije bila iz Kur’ana sve dok nije objavljena sura En-Neml u riječima Uzvišenog:

od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!’ (27/30)

Postoji razilaženje oko toga da li je ona dio sure Fatihe ili nije, da li se obavezno uči ili ne uči u namazu, da li se uči naglas ili usebi.

O značenju Bismille mufessiri su mnogo govorili, o povezanosti nekih njenih termina sa drugim njenim terminima, što je cilj da se našla na početku sura. Nas su oduševile riječi profesora, imama i šejha Muhammeda Abduhua (neka je Allah zadovoljan njime):

„Sažetak toga je da je Bismilla izraz kojim činilac nekog posla namjerava oglasiti da posao pripada samo Allahu i da onaj koji nije naslovio da posao čini u ime Allaha – on ga ne bi ni činio. Posao je Allahov i on ga ćini Allahovom naredbom, Njegovom moći i omogućavanjem. Otuda značenje: Radi tako u ime toga i toga! Radi naslovivši da ga radiš u Njegovo ime, jer da nije Njega, ti ga ne bi ni uradio.“

Spomenuti profesor dalje kaže:

„Ova upotreba je poznata i prisutna u svim jezicima. Danas je najbliže tome ono što primjećujemo u regularnim sudovima koji počinju presude riječima izgovorim i u tekstu napisanim: U ime vladara ili kediva tog i tog.“

Možda nas ovo upućuje da je cilj Bismille na početku svake sure nije samo radi blagoslova ili traženja pomoći, kao što jedni kažu, nego je namjera toga prvo i najpreče, skrenuti pažnju pametnim (umovima) na samom početku, da su dotična sura i ajeti koji u njoj slijede, odredbe i kazivanja na koja se ukazuje – radi Allaha i od Allaha. Niko od Njegovih stvorenja nema ništa u tome. To nisu riječi Muhammedove, niti učenje nekog čovjeka:

To je samo Objava koja mu se obznanjuje (53/4);

Milostivi poučava Kur’anu (55/1-2)

Navođenje Bismille ovim prijaznim stilom u saopćavanju ovog značenja koje sadrži dva časna opisa nije poznato kod Arapa, niti da su zajedno korištena ova dva opisa pa ni jednog od ovog dvoga „Milostivi, Samilosni“, što se može primijetiti da su ove riječi, ovaj govor date na poseban način, a ne kao što se upotrebljavaju riječi za vladare, vođe i pjesnike. U ovome je umnožavanje duha suprostavljanja koje je poznato Allahu da će jedna grupa gložnika raditi to i istupati time protiv Kur’ana i Vjerovjesnika Kur’ana. Neće dugo potrajati a njihovo protivljenje Kur’anu bit će u opadanju, a čak i u njihovim riječima će se uočiti veličina ovog Božanskog snažnog i uzvišenog simbola islama (Bismillahi’r-Rahmani’r-Rahim – U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog).

Ovo je smisao Bismille, zašto je ona na početku svake sure. Kasnije je Bismilla postala simbol muslimana, čime se namjerava istaći lišenost čovjekove moći i snage. Ovo ne znači da se čovjek lišava svake moći i snage i da se baca u zagrljaj nepoznate sudbine ili iznenadnog slučaja, bez razmišljanja, bez rada i truda, kao što igleda nekim ljudima pokvarenih ciljeva koji traženje pomoći i utočišta kod Allaha poimaju na takav način i tumače da slijeđenje tih riječi u islamu odgaja duh nemoći, slabosti i oslanjanja na nespoznajne i nepoznate snage. Međutim, oni koji su takvog mišljenja su u osnovi pogriješili, zalutali i druge zaveli. Prema islamskog shvatanju, čovjek je samo halifa na Zemlji, on radi, trudi se, organizuje, postupa, zadužuje se i polaže račun. Nema sumnje da to sve od islama odbacuje optužbu da on zanemaruje čovjekovu snagu i da čovjeka ulijenjuje kad se oslanja na traženje utočišta kod Allaha.

(…)

Izvor: Mahmud Šeltut, Komentar Kur’an-i Kerima (prvih deset džuzova), prevod s arapskog: prof. dr. Omer Nakičević, IC El-Kalem i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo, 2007. str. 25-28.


Stariji postovi

Hudur - prisutnost srca, svjesnost Allaha dž.š.
<< 07/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


Dova
بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

اللَّهُمَّ افْتَحْ لِي فِيهِ أَبْوَابَ فَضْلِكَ وَ أَنْزِلْ عَلَيَّ فِيهِ بَرَكَاتِكَ وَ وَفِّقْنِي فِيهِ لِمُوجِبَاتِ مَرْضَاتِكَ ‏وَ أَسْكِنِّي فِيهِ بُحْبُوحَاتِ جَنَّاتِكَ يَا مُجِيبَ دَعْوَةِ الْمُضْطَرِّينَ‏


Allahu moj, otvori mi u ovom danu vrata Tvoga izobilja, i spusti na mene Tvoje blagodati, i pomozi me u stizanju do Tvojeg zadovoljstva, i naseli me usred Dženneta, o Odazivatelju na poziv uznemirenih.


Islamski blogovi